Treščec Branjski, Vladimir

ilustracija
TREŠČEC BRANJSKI, Vladimir

Treščec Branjski, Vladimir, hrvatski književnik i kazališni djelatnik (Topusko, 23. V. 1870Dubrovnik, 2. VII. 1932). Pravo studirao u Zagrebu i Beču. God. 1895. stupio u državnu službu u Bosni, gdje je ostao do 1907., kada je prešao u Zemaljsku vladu u Zagrebu; 1914. postao je veliki župan Zagrebačke županije. Dva je puta bio intendant zagrebačkoga HNK-a (1909–17. i 1927–29), gdje je treći put uspostavio stalnu Operu, u ansambl koje je okupio europski poznate umjetnike (M. Strozzi-Pečić, M. Vušković); osnovao je baletnu školu i uveo službu stalnoga scenografa; dovršio kazališnu zgradu u Frankopanskoj ulici (1929). Pisao je pripovijetke, romane, članke o književnosti i kazalištu, te se bavio prevođenjem (Numa Roumestan A. Daudeta, Le Rêve É. Zole, Cosmopolis P. Bourgeta). Prve je pripovijetke, Bura (Hrvatska, 1886) i Crna luđakinja (Dom i sviet, 1887), objavio pod pseudonimom Jegorov, a poslije je za pseudonim uzeo majčino djevojačko prezime (Borotha). Njegova početna djela imaju isključivo romantičarsku strukturu, u središtu koje su jake ljubavi koje će završiti naglim obratima (Zimska priča, 1890), što osobito dolazi do izražaja u pripovijetkama iz bosanskog života Dva naraštaja i Šemsudin (obje objavljene u Viencu 1892), Stranputica (1893) i Ferid (Savremenik, 1906), dok se u pripovijetkama Listak romana (Vienac, 1893) i Ksenija (Život, 1900) približio naturalizmu. Približavanje modernizmu uočljivo je pak u romanu Ljetne noći (Nada, 1895), u kojem, oslanjajući se na psihologizam P. Bourgeta, prikazuje mondeni svijet zabave i salona, te u »realističkom romanu običaja« U malome svietu (1901), u kojem slika zagrebačku malograđansku svakodnevicu, nastavljajući se tematski na Gospođu Sabinu (1883) E. Kumičića i Melitu (1899) J. E. Tomića.

Treščec Branjski, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62197>.