Tromboncino [~či:'no], Bartolomeo, talijanski skladatelj, pjevač i instrumentalist (? Verona, oko 1470 – ? Venecija, nakon 1535). Učio svirati trombon u Veroni. Od 1489. bio je u službi Francesca II. Gonzage u Mantovi, od 1490. kao skladatelj i lutnjist u službi Isabelle d’Este, od 1505. u službi Lucrezije Borgia, a od 1511. Ippolita d’Este. Često je kao pjevač i svirač različitih glazbala gostovao na obližnjim dvorovima (Vicenza, Casale Monferrato, Milano, Pavia). Od 1518. do 1535. uspješno se bavio podučavanjem pjevanja i lutnje u Veneciji. Živio je burnim životom (bjegovi, ubojstvo supruge), ali je zbog izvanrednih glazbenih sposobnosti i ugleda bio pomilovan. Skladao je crkvenu glazbu (lamentacije, laude i dr.), ali je mnogo važniji kao skladatelj svjetovne glazbe. Smatra ga se najistaknutijim autorom frottola (više od 170, među kojima su barzellette, strambotti, soneti, ode i dr.), vodeće talijanske višeglasne forme ranoga XVI. stoljeća. Zaslužan je i kao promicatelj što vrjednijih književnih predložaka (F. Petrarca, J. Sannazaro, L. Ariosto i dr.) za uglazbljenje.
