Trotzig [trɔ'tsig], Birgitta, švedska književnica (Göteborg, 11. IX. 1929 – Lund, 14. V. 2011). Započela je pisati u ozračju nihilizma i angažirane književnosti nakon II. svjetskoga rata, potom se usmjerila na estetsku te kršćansku i metafizičku problematiku, što su ostala glavna obilježja njezina cjelokupnoga opusa. Pošto se oglasila proznom poemom Slike (Bilder, 1954), značajan uspjeh postigla je romanom Ugroženi (De utsatta, 1957), prvim u nizu povijesnih romana smještenih u pokrajinu Skåne, s likovima autsajdera i temama ljudske patnje, smrti, iskupljenja i nemogućnosti komunikacije, osobito između roditelja i djece (npr. Priča s obale – En berättelse från kusten, 1961; Izdaja – Sveket, 1966., i dr.). Značajni su i romani smješteni u noviju povijest (Bolest – Sjukdomen, 1972; Kći kralja blata – Dykungens dotter, 1985). Piše i kratke priče, eseje (npr. Jastvo i svijet – Jaget och världen, 1977), lirsku prozu (npr. Veza: materijal – Sammanhang: material, 1996) i dr. Smatra se jednom od najznačajnijih osobnosti suvremene švedske književnosti; članica je Švedske akademije od 1993.