udžbenik, temeljno nastavno sredstvo; knjiga namijenjena učenju i stjecanju znanja, pisana na osnovi nastavnoga plana i programa, u kojoj su znanstveni i stručni sadržaji didaktičko-metodički oblikovani. Suvremeni udžbenik najčešće je dio multimedijskoga kompleta pri stručnom i pedagoškom oblikovanju kojega se posebno ističu: zakonitosti nastavnoga procesa, psihološki i razvojni pristup učeniku, znanstveno točno i korektno iznošenje činjenica, prikladan omjer podataka i apstrakcija te popratnih priloga, koji u cjelini upućuju na samostalan rad učenika putem vježbi, ponavljanja, samoprovjeravanja i sl. Na taj način udžbenik dobiva karakter radnoga materijala u aktivnoj i kreativnoj nastavi. Dobro koncipiran i izrađen udžbenik treba udovoljiti zahtjevima za informativnošću, korelacijom među odgojno-obrazovnim sadržajima, jezičnom normom, likovnim, grafičkim i tehničkim oblikovanjem te tiskarskom izvedbom. Izradba udžbenika, utemeljena na nacionalnom školskom kurikulumu, posebno je zakonski uređena. – U nas su prvi udžbenici bile crkvene knjige za poučavanje (npr. Bukvar Š. Kožičića iz 1530). Sve do kraja XVIII. st. udžbenici su uglavnom katekizmi i čitanke. Zatim su se većinom upotrebljavali prilagođeni prijevodi stranih udžbenika. Osnivanjem Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora (1871), koji je kao jedan od svojih osnovnih zadataka postavio izdavanje udžbenika na hrvatskom jeziku, manje je inozemnih autora, a sve je više domaćih. Danas je u Hrvatskoj nekoliko nakladnika koji se bave izdavanjem školskih udžbenika, a najveći su Školska knjiga i Profil.
