Ułaszyn [uła'šɨn], Henryk, poljski jezikoslovac (Lechaczycha, Ukrajina, 19. I. 1874 – Łódź, 23. V. 1956). Mladogramatičarskoga usmjerenja. Studirao najprije u Kijevu, zatim u Krakovu, Beču i Leipzigu. Doktorirao je u Beču 1905., a njegov doktorat, posvećen depalatalizaciji praslav. glasova u poljskome, bio je povod polemike s A. Brücknerom. Od 1920. bio je profesor polonistike i slavistike na Sveučilištu u Lavovu, od 1921. u Poznańu, a nakon II. svjetskog rata u Łódźu. Najpoznatiji su mu radovi o tzv. posebnim jezicima, osobito Lopovski jezik (Język złodziejski, 1951), te priručnik staroslavenskoga Starocrkvenoslavenski jezik (Język staro-cerkiewno-słowiański, 1928). Bavio se i rječotvorjem, toponimijom te problematikom slavenske pradomovine.