Vaihinger [fại'iŋgəɹ], Hans, njemački filozof (Nehren kraj Tübingena, 25. IX. 1852 – Halle, 18. XII. 1933). Habilitirao se 1877. iz filozofije u Strasbourgu, gdje je bio profesor, potom profesor u Halleu. God. 1897. utemeljio je i do 1922. uređivao glasoviti časopis Kantove studije (Kant-Studien), a 1904. Kantovo društvo (Kant Gesellschaft). Idealistički pozitivist pod utjecajem I. Kanta, A. Langea, A. Schopenhauera: mišljenje i spoznaja biološka su funkcija, sredstva za ispunjenje životnih svrha. Kada se mišljenje želi osamostaliti, nailazi na poteškoće koje često ne može riješiti, jer sve uzima kao-da (Als Ob). U djelu Filozofija kao-da (Die Philosophie des Als Ob, 1911) iznosi teoriju »fikcionalizma«, utvrđujući da su svi pojmovi i kategorije zapravo fiktivni. Na svim područjima, pa i u znanosti, čovjek do valjanoga dolazi na temelju krivoga. U radikalnim tezama subjektivnoga idealizma, Vaihinger svijet i njegovu ontološku egzistenciju uzima »kao da« postoje. Ostala važnija djela: Hartmann, Dühring und Lange (1876), Kant – metafizičar? (Kant – ein Metaphysiker?, 1899), Nietzsche kao filozof (Nietzsche als Philosoph, 1902).
