Vajs, Josef, češki slavist (Dolní Liboc kraj Praga, 17. X. 1865 – Prag, 2. VII. 1959). Teološku naobrazbu stekao u Rimu, a slavističku u Pragu. Bio je redoviti profesor za staroslavenski prijevod Sv. pisma i slavensko bogoslužje na Teološkom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu te član uredništva Slovníka jazyka staroslověnského. Radi proučavanja staroslavenskoga jezika i glagoljske baštine često je dolazio u Hrvatsku. God. 1902–05. boravio je na Krku, gdje je bio suosnivač i tajnik Staroslavenske akademije koja je djelovala do I. svjetskog rata. U okviru njezina rada proučavao je hrvatske glagoljske brevijare, misale i druge stare tekstove te se bavio njihovim izdavanjem. Pokrenuo je izdanje Glagolitica (poslije Analecta Sacrae Scripturae ex antiquioribus codicibus glagoliticis) u kojem je izdavao starozavjetne tekstove, među ostalima Knjigu o Jobu (1903–04) i Knjigu o Ruti (1905). Autor je mnogobrojnih rasprava, prikaza i članaka iz područja staroslavenske filologije, bogoslužja i kulture, kojima je upotpunio spoznaje o razvoju pisma i književne djelatnosti Solunske braće te su oni od velike važnosti za hrvatsku kulturnu povijest. Bio je član Češke akademije znanosti te od 1911. dopisni član JAZU.
