Vakanović, Antun, hrvatski političar (Kostajnica, 21. I. 1808 – Zagreb, 24. III. 1894). Nakon završetka Pravnoga fakulteta u Zagrebu i položenoga odvjetničkoga ispita 1829., zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Karlovcu. Objavljivao tekstove u duhu hrvatskoga narodnog preporoda; 1833. objavio spis slovačkoga svećenika Samuela Hojča Sollen wir Magyaren werden?, a 1836. Glogovkinje Lj. Gaja i Lj. Vukotinovića. Jedan je od utemeljitelja karlovačke narodne čitaonice 1838. Djelovao je kao odvjetnik Zagrebačke županije 1842–47., potom do 1856. kao primorski prokurator u Rijeci. God. 1861. bio je izabran za zastupnika Unionističke stranke u Hrvatskom saboru, a 1868. za predsjednika Hrvatskoga sabora i regnikolarne deputacije, koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu, kojom je prigodom na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru održao nekoliko govora na hrvatskom jeziku. Nakon ostavke bana K. Bedekovića Komorskoga, bio je 1872. imenovan odjelnim predstojnikom za unutrašnje poslove i namjesnikom banske časti. Pokušavajući unionistima osigurati većinu u Saboru, poslužio se krivotvorenim zapisnicima sa sjednica Narodne stranke (tzv. Promemorije), na temelju kojih je tu stranku optužio za veleizdajničke veze s češkim političarima u Pragu, G. Mazzinijem i vladama Crne Gore, Srbije i Rusije. Kada je Narodna stranka, unatoč progonu vodstva, na izborima za Hrvatski sabor 1872. dobila većinu, izborni su im rezultati bili osporeni Vakanovićevim pozivanjem 47 virilista na zasjedanje Sabora. Iako nije sudjelovao u regnikolarnoj deputaciji za pregovore oko revizije Nagodbe, s časti banskoga namjesnika odstupio je tek 1873., kada je Narodna stranka prihvatila neznatne izmjene u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi.
