Van Sant [væn sæ'nt], Gus, američki filmski redatelj i scenarist (Louisville, 24. VII. 1952). Od djetinjstva filmski amater, završio je 1975. slikarstvo na Rhodes Island School of Design. Istaknuti redatelj američkoga nezavisnog filma, sklon likovima društvenih marginalaca (narkomani, homoseksualci), isprva se istaknuo nizom kultnih filmova, kojima je ujedno bio i scenarist: Mala Noche (1985), Kauboj iz ljekarne (Drugstore Cowboy, 1989), napose Moj privatni Idaho (My Own Private Idaho, 1991) te Blues kaubojki (Even Cowgirls Get the Blues, 1994). Počevši od filma Žena za koju se umire (To Die For, 1995), o bolesno ambicioznoj ženi, režira i u hollywoodskoj produkciji, npr. Dobri Will Hunting (Good Will Hunting, 1997), U potrazi za Forresterom (Finding Forrester, 2000) i Nespokojni (Restless, 2011). Film Psiho (Psycho, 1998), konceptualni remake istoimenoga filma Alfreda Hitchcocka u kojem je slijedio izvornik kadar po kadar, slabo je primljen, kao i biografski film o Kurtu Cobainu, pjevaču sastava Nirvana, Posljednji dani (Last Days, 2005). Iznimno cijenjenim filmovima s mladim junacima Gerry (2002), Slon (Elephant, 2005., Zlatna palma i nagrada za režiju na Canneskom festivalu), o masovnom ubojstvu u američkoj srednjoj školi, i Park paranoje (Paranoid Park, 2007), uspješno se vratio svojim poetičkim ishodištima (svim je trima filmovima i scenarist), ugled dodatno potvrdivši biografskim filmom Milk (2008). Potom režira s promjenjivim uspjehom, mahom i dalje filmove s angažiranim temama; ističe se humoristična drama o paraplegičaru Ne brini, neće on daleko stići (Don’t Worry, He Won’t Get Far on Foot, 2018). Režira i na televiziji.
