Viktor Emanuel II. sardinski i talijanski kralj (Torino, 14. III. 1820 – Rim, 9. I. 1878). Kraljevinom Sardinijom i Pijemontom vladao od 1849. Prihvativši liberalni ustav od 1848., usmjerio je aktivnost prema ujedinjenju Italije; u tim nastojanjima najistaknutiji mu je suradnik bio C. B. Cavour. Nakon francusko-pijemontskih pobjeda nad Austrijom kraj Solferina i Magente (1859) stekao je Lombardiju, potom Toskanu, Parmu, Modenu, u kojima su svrgnute dotadašnje vladarske dinastije, i dio Papinske Države (Romagnu), dok je Francuskoj u zamjenu za njezinu podršku prepustio Nicu i Savoju. Nakon Garibaldijeva pohoda 1860–61. pripojio je i Kraljevstvo obiju Sicilija te je 17. III. 1861. proglašen prvim kraljem Italije. Iako su Austrijanci pobijedili Talijane kraj Custoze i Visa 1866. proširio je iste godine Italiju na područje Veneta, a nakon abdikacije Napoleona III. 1870. uspostavio je vlast nad Lacijom i Rimom čime je završen proces ujedinjenja Italije. Nosio je naslov »otac domovine« (Padre della Patria).