Viollet-le-Duc, Eugène Emmanuel

Viollet-le-Duc [vjɔlɛ' lədy'k], Eugène Emmanuel, francuski arhitekt i restaurator (Pariz, 27. I. 1814Lausanne, Švicarska, 17. IX. 1879). Studirao kod Achillea Leclèrea u Parizu, putovao po Italiji proučavajući kulturno-povijesnu baštinu. Na temelju studija srednjovjekovnih spomenika, os. gotičkih, zastupao ideje historicizma. Kao restaurator nije zastupao ideju o izvornom očuvanju građevina, odn. njihovih ostataka, već ih je nastojao restituirati i nadopuniti. Često lišavajući spomenike vrijednih dodataka kasnijih epoha, na tim je načelima izvršio mnoge radove, ponajviše na spomenicima gotike (Sainte-Chapelle i Notre-Dame u Parizu; opatija Saint-Denis; katedrale u Amiensu, Laonu i Reimsu; vijećnica u Narbonnei i Saint-Antoninu; kompleks tvrđave Carcassonne). Napisao monumentalni Razložni rječnik francuske arhitekture od XI. do XVI. stoljeća (Dictionnaire raisonné de l’architecture française du XIe au XVIe siècle, I–X, 1854–68) i nekoliko djela iz povijesti i teorije arhitekture Razgovori o arhitekturi (Entretiens sur l’architecture, I–II, 1858–72).

Citiranje:
Viollet-le-Duc, Eugène Emmanuel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 20. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64755>.