Beauharnais [bo·aʀnε'], Eugène de, francuski vojskovođa (Pariz, 3. IX. 1781 – München, 21. II. 1824). Pastorak Napoleona I., sin Aleksandra i Joséphine Beauharnais. S Napoleonom se borio u Italiji i Egiptu od 1796. te dobio titulu kneza (prince d’ Empire; 1804) i potkralja Italije (1805). Godine 1806. Napoleon ga je posinio te mu dodijelio pravo nasljedstva talijanske krune. Istaknuo se u bitkama kraj Wagrama 1809., Borodina i Malojaroslavca 1812., a 1813. postao zapovjednikom francuske vojske u Njemačkoj. Nakon Napoleonova pada 1814., pošto je do posljednjega časa odolijevao s vojskom u Italiji, sklonio se kod tasta Maksimilijana I. Bavarskoga te 1817. od njega dobio grofoviju Leuchtenberg s Eichstättom.
