Vladimir II. Vsevolodovič Monomah

Vladimir II. Vsevolodovič Monomah, veliki knez kijevski (Kijev, 1053na rijeci Alti, 19. V. 1125). Sin kneza Vsevoloda I. i Anastazije, kćeri bizantskog cara Konstantina IX. Monomaha. Bio očev namjesnik u Rostovu (1066–70), Smolensku (1070–72., 1077–78), Vladimiru Volinskom (1072–76), Černigovu (1076–77., 1078–94), a 1094. preuzeo je svoju očevinu Perejaslav, gdje je vladao do 1113. Već za očeva života iskazao se kao vojskovođa, sretno ratujući protiv Kumana (Polovaca), u čiju je oblast i poslije vodio uspješne pohode (1103., 1107., 1111). Bio je izabran za kneza u Kijevu 1113. tijekom pučke pobune, a njegova je vladavina označila posljednji vrhunac Kijevske Kneževine. Vojnim pritiskom i postavljanjem sinova za područne vladare uspio je udjelne kneževine čvršće privezati uz kijevsko središte, a zauzimao se i za okonačanje krvavih zavada i borbi za vlast među članovima dinastije. Izdao je niz odredaba koje su olakšale položaj nižih društvenih slojeva, a kao Ustav Vladimira Vsevolodoviča ušle su i u Rusku pravdu. Proslavio se i kao pisac (Pouka, ruski Poučenie, namijenjena svojim sinovima i pomirbeno pismo njegovu protivniku, černigovskomu knezu Olegu Svjatoslaviču).

Citiranje:
Vladimir II. Vsevolodovič Monomah. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 6. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65027>.