Vojković (Woykffy, Vojkffy, Woykowych), hrvatska plemićka obitelj. Odvjetak plemićke obitelji Maretić. Koristili su pridjevak de Klokoch, po posjedu koji im je 1224. darovao kralj Bela IV. Arpadović. Ženidbenim vezama bili su povezani s poznatim plemićkim obiteljima Posedarski, Zaboky, Tomašević, Rauch, Oršić, Sermage. U XV. st. spominje se Vojko Maretich de Klokoch, prema kojemu obitelj nosi patronimik Vojković. U XV. i XVI. st. posjedovali su Vojković-grad u blizini Klokoča. U XVII. st. preselili su se u Hrvatsko zagorje, gdje su, poglavito ženidbenim vezama, stekli brojne posjede (Zabok, Golubovec, Oroslavje i dr.). Pripadnici obitelji istaknuli su se u vojnim službama te u ratovima protiv Osmanlija. Ivan I. (oko 1520–95) bio je kapetan grada Karlovca, a njegov sin Ivan II. (oko 1595–1661) kapetan grada Križevaca. Za ratne zasluge u borbama protiv Osmanlija (1622. kraj Kaniže) kralj Ferdinand III. Habsburgovac potvrdio mu je obiteljsko plemstvo i grb. U XVIII. st. istaknuli su se braća Sigismund (u. 1792), konjanički pukovnik i nositelj visokih dvorskih titula, te Kristofor (u. 1806), potpukovnik banske vojske. Za vojne zasluge u Sedmogodišnjem ratu (1756–63) Marija Terezija dodijelila im je 1763. grofovsku titulu. Sigismundov sin Matija sudjelovao je u ratovima protiv Napoleona, a Franjo u protuosmanskom ratu za cara Josipa II. Franjin sin Sigismund (1815–60) bio je imenovan 1848. zapovjednikom zagrebačke građanske garde. Posljednji muški potomci obitelji, Kristofor i Hubert, Sigismundovi unuci, iselili su se potkraj XIX. st. iz Hrvatske. Obitelj je sagradila barokni dvorac Oroslavje donje (1770–90), župnu crkvu sv. Jelene u Zaboku (1782–1805) i sudjelovala u uređenju župne crkve u Belcu. Na zagrebačkom Gornjem gradu podigli su nekoliko palača od kojih je najpoznatija barokna palača Vojković-Oršić-Rauch u Matoševoj ulici.
