Völuspá [vø'luspau] (staroislandski: Proročičino viđenje), staronordijska mitološka pjesma. Sačuvana je u rukopisu iz XIII. st. zvanom Codex Regius, a sastoji se od 66 stihova. U obliku viđenja vrlo se slikovito pripovijeda o stvaranju i propasti svijeta, kako su to vidjeli poganski Germani. Svijet nastaje iz kaosa te ga, osim prirodnih pojava i ljudi, nastavaju bogovi, divovi i druga nadnaravna bića i nemani; događaji u životu bogova dovode do smaka svijeta (ragnarök) u kojem u međusobnoj borbi bogova i nemani svijet nestaje, ali se opet rađa mlad i zelen kao na početku. Tu kozmogonijsku viziju izgovara proročica, koja se obraća glavnom bogu Odinu na način uobičajen u toj vrsti obreda. Imaginarij u pjesmi smatra se nesumnjivo staroislandskim, a nastala je približno 1000. god., kada se urušava svijet starih bogova pa se u poganskoj temi zamjećuju i nagovještaji nadolazećega kršćanstva. Autorstvo se prema novijim tumačenjima pripisuje anonimnoj pjesnikinji, vjerojatno nekoj od proročica.
