Vostokov [vasto'kəf], Aleksandr Hristoforovič, ruski filolog (Arensburg, danas Kuressaare, Estonija, 27. III. 1781 – Sankt Peterburg, 20. II. 1864). Podrijetlom Nijemac, prezime Osteneck promijenio je u rusko. Diplomirao na Carskoj akademiji umjetnosti u Sankt Peterburgu 1802. Član Peterburške akademije znanosti od 1841. Isprva je pisao stihove i versifikacijske studije posvećene ruskom usmenomu pjesništvu i tonskomu stihu, no proslavio se kao najveći autoritet za staroslavenski prije I. I. Sreznjevskoga. Njegov rad Rasprava o slavenskom jeziku (Rassuždenie o slavjanskom jazyke, 1820) označio je početak znanstvenoga zanimanja za slavenske jezike, a skupa s radovima F. Boppa, R. Raska te J. Grimma i poredbenopovijesnoga jezikoslovlja. Pronašao je rukopis Ostromirova evanđelja, koje je i objavio 1843. Najvažnija su mu djela Rječnik crkvenoslavenskoga jezika (Slovar’ cerkovnoslovjanskogo jazyka, I–II, 1858–61) i Gramatika crkvenoslavenskoga jezika (Grammatika cerkovnoslavjanskoga jazyka, 1863), a autor je i nekoliko gramatika ruskoga.