struka(e):
Vrchlický, Jaroslav
češki književnik
Rođen(a): Louny, 17. II. 1853.
Umr(la)o: Domažlice, 9. IX. 1912.

Vrchlický [v'hlicki:], Jaroslav (pravo ime Emil Frida), češki književnik (Louny, 17. II. 1853Domažlice, 9. IX. 1912). Studirao na Karlovu sveučilištu, gdje je poslije i predavao. Pjesnik, prevoditelj i dramatičar; čelnik književnoga naraštaja protomoderne, tzv. lumírovaca, kozmopolitskoga smjera češke književnosti, koji je 1870-ih i 1880-ih utjecaje germanske kulture i književnosti zamijenio francuskima (»parnasisti«). Jedan je od najplodnijih čeških pisaca (objavio 270 knjižnih naslova). Pretežan dio njegova opusa čine prijevodi s 18 jezika. U pjesništvu se ugledao na antičke ideale: premda su mu mnoga djela opterećena retorikom i patosom, njegova intimistička lirika jednostavnošću i intenzitetom osjećajnosti pripada vrhuncima češke poezije XIX. stoljeća. Važnije zbirke pjesama: Iz dubina (Z hlubin, 1875), Mitovi I, II (Mythy I, II, 1879), Fragmenti epopeje (Zlomky epopeje, 1886), Okna u oluji (Okna v bouři, 1894), Bar Kochba (1897), Drvo života (Strom života, 1909); drame: Drahomira (1882), Odisejeva smrt (Smrt Odyssea, 1882), Noć na Karlštejnu (Noc na Karlštejně, 1884), Pelopova prosidba (Námluvy Pelopovy, 1890), Tantalova pomirba (Smír Tantalův, 1891), Hipodamijina smrt (Smrt Hippodamie, 1891), Kneževi (Knížata, 1903), Godiva (1907), Mačji kralj (Kočíčí král, 1908).

Citiranje:

Vrchlický, Jaroslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vrchlicky-jaroslav>.