Vuisić, Pavle (pravo prezime Vujisić), srpski glumac (Beograd, 10. VII. 1926 – Beograd, 1. X. 1988). Debitirao 1950. Krupan, izražajna glasa i lica, iznimnu prizornu pojavnost podupirao je odmjerenim, često usporenim i odgođenim te sporadičnim, naizgled nemotivirano naglašenim, gestama. U većini je interpretacija ostavljao dojam složena duševna života, često s implikacijama rezignacije, ali i velike važnosti svojega lika te je uspoređivan s najistaknutijim tzv. glumcima-ličnostima (J. Gabin, S. Tracy), s kojima je dijelio prigušeni stil temeljen na specifičnom osobnom magnetizmu. Glumio je u približno 130 filmova (i u mnogim hrvatskima) raznih žanrova, s lakoćom se uklapao u različite redateljske poetike te pokazivao i nadarenost za komiku. Osobitu je popularnost stekao televizijskim serijama (Kamiondžije, Otpisani, Povratak otpisanih). Zlatne arene u Puli osvojio je 1958. za Tri koraka u prazno Vojislava Nanovića i 1977. za Hajku Ž. Pavlovića, Beštije Živojina Nikolića i Povratak otpisanih (1976) Aleksandra Đorđevića. Ostali važniji filmovi: Prometej s otoka Viševice (1965), Ponedjeljak ili utorak (1966), Događaj (1969) i Posljednji podvig diverzanta Oblaka (1978), svi V. Mimice, Neprijatelj (1965), Buđenje pacova (1967) i Zaseda (1969), svi Ž. Pavlovića, Kad čuješ zvona (1969) A. Vrdoljaka, Razmeđa (1973) K. Golika, Čuvar plaže u zimskom periodu (1976), Pas koji je voleo vozove (1977) i Poseban tretman (1980) G. Paskaljevića, Salaš u malom ritu (1976) B. Bauera, Ko to tamo peva (1980) i Maratonci trče počasni krug (1982) S. Šijana, Sjećaš li se Dolly Bell (1981) i Otac na službenom putu (1985) E. Kusturice.