Vulić, Nikola, srpski klasični filolog, povjesničar i arheolog (Skadar, 27. XI. 1872 – Beograd, 25. V. 1945). Studirao klasičnu filologiju i povijest na Visokoj školi u Beogradu te povijest staroga vijeka na Sveučilištu u Münchenu, gdje je 1896. doktorirao. Od 1897. profesor na Velikoj školi, a od 1919. redoviti profesor na Beogradskom sveučilištu. Član srpske Akademije od 1921. Glavni urednik Starinara (1922–31). Zbog simpatiziranja antifašizma bio je 1938. prijevremeno umirovljen, a za II. svjetskog rata interniran u koncentracijski logor na Banjici. Vršio arheološka iskopavanja u Stojniku na Kosmaju, kraj Gorenaca (Trebeništa) na Ohridskom jezeru i kraj Zlokućana blizu Skoplja. Prikupljao je grčke i rimske natpise s područja Srbije i Makedonije. Glavno djelo: Antički spomenici naše zemlje (I–VIII, 1900–48).
