TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Vulpe, Milan

ilustracija
VULPE, Milan, ovitak Opće enciklopedije Leksikografskog zavoda, 1988.

Vulpe, Milan, hrvatski slikar i dizajner (Dubrovnik, 22. II. 1918Zagreb, 21. X. 1990). Jedan je od pionira modernoga reklamnoga grafičkog dizajna u Hrvatskoj.

Diplomirao 1947. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Vladimir Becić). Od 1946. bio zaposlen u Poduzeću za raspodjelu filmova Zagreb (poslije Croatia film), u kojem je dizajnirao plakate i oglase za filmove (Pastir Kostja Grigorija Aleksandrova), a od 1948. djelovao je kao slobodni umjetnik te surađivao s propagandnim agencijama, među ostalim, od 1948. s Oglasnim zavodom Hrvatske (Ozeha), za koji je 1950-ih izradio znak te niz propagandnih materijala poput čestitki i kalendara s ilustracijama agencijinih usluga, s Interpublicom, s kojim je radio od njegovih početaka 1954 (reklame za pastu za cipele Gladis, 1955., tvornica Iskra), a intenzivno 1970-ih kada oblikuje promotivne materijale za 20. godišnjicu rada agencije i originalne novogodišnje čestitke poput složivih mobila u obliku ptica, te s Ozehinim podružnicama u BiH (ambalaže cigareta Morava, Drina, Drava i dr., Fabrika duvana Sarajevo) i Srbiji.

Njegovo djelovanje poklapa se sa zamahom industrijalizacije, razvojem transporta i turizma te masovnih komunikacija, razdobljem obilježenim osnivanjem novih tvrtki i tvornica u Hrvatskoj i Jugoslaviji (za više od njih 60 dizajniravši cjelovit vizualni identitet).

Prihvatio je određene moderne, pa i modernističke principe dizajna, ali nikada nije sasvim napustio figuraciju. Priklonio se svojevrsnom »mekom« modernizmu te stvorio vizualni jezik obilježen sposobnošću prilagođavanja stila, eksperimentiranjem s tehnikama i kolažiranjem.

Isprva se koristio ponajviše crtežom, od karikaturalnoga za Ozehu ili modnoga za Jugoplastiku, ali i stiliziranim folklornim motivima za Yugofolklor ili pak reduciranim formama za Chromos (1952–59), za koji je dizajnirao sve elemente vizualnoga identiteta, od reklama i ambalaža razigranoga kolorita do sajamskih nastupa – što je jedan od prvih domaćih primjera cjelovitoga oblikovanja identiteta tvrtke u poslijeratno doba. Iznimno popularan lik Chromosove maskote, geometrijski stilizirana figura ličioca prisutna na svim materijalima tvrtke, ušao je u gradske identitete, svijetleći od 1950-ih kao prva neonska reklama na zagrebačkom Trgu Republike (danas Trg bana Jelačića) i beogradskim Terazijama, te ju je, među ostalim, i više puta u svojim radovima interpretirao Dalibor Martinis.

Najduže je surađivao s Plivom (1956–90; intenzivno do 1981), za koju je oblikovao promotivni materijal za lijekove, dizajn deplijana i reklamne mape namijenjene ponajprije stručnjacima, liječnicima i veterinarima, kojima se obraćao vizualnom dosjetkom, jednim od temelja njegova oblikovnog jezika. Interpretirajući namjenu raznih Plivinih farmaceutika, koristio se isprva karikaturalnim crtežom i tipografijom, ubrzo i geometrijskim apstrakcijama s fotografskim elementima, 1960-ih i kodiranim, stručnim crtežima, dok 1970-ih uvodi boje i motive preuzete iz tada popularnoga popartovskog registra.

Nakon 1976. redizajnirao je logotipe i monograme mnogih poduzeća, poput onoga Željezare Sisak, a 1980-ih izradio je cjelokupan vizualni identitet tvrtki Montmontaže i Ingre. Često je kreirao i nastupe tvrtki na velikim sajamskim događanjima, a za Zagrebački velesajam dizajnirao je i opsežni vodič, pa i većinu oglasa u njemu.

Oblikovao je i dizajn u turizmu (deplijan Turizam Jugoslavije, kalendari za Jugoslavenski transport, JAT i riječku Jugoslavensku linijsku plovidbu, 1950-ih), posebno vizualne identitete za hotele (Ambasador u Opatiji, 1966; Haludovo u Malinskoj, 1970; Brioni u Puli, 1971; Eden u Rovinju, 1973).

Mada se uglavnom bavio »komercijalnim« dizajnom, povremeno je oblikovao i za »elitnu« publiku tzv. dizajn za kulturu, poput plakata za umjetničke manifestacije (Zagrebački trijenale, 1959; Zagrebački salon 1965; Muzički biennale, 1965. i 1967), rabeći tada prevladavajući repertoar apstraktnih oblika, koristeći se pritom rezultatima svojih fotografskih eksperimenata, fotogramima ili »crtežima svjetlom«. Surađivao je i s izdavačkim kućama: 1960-ih je za Maticu hrvatsku izradio monogram i naslovnice serije izdanja Sociološka hrestomatija te edicije Svjetski pisci, za Mladost naslovnice knjiga Biblioteke Rubin (i logotip) i Biblioteke Sirius te sabranih djela Ive Andrića, a za Jugoslavenski leksikografski zavod omote općeg Leksikona (1974) i 3. izdanja Opće enciklopedije (1977–88) te niz reklamnih materijala.

Nagrađivan je i za ambalažu Tvornice olovaka Zagreb – TOZ (Autokolor, 1963–65., dva jugoslavenska Oskara za ambalažu, 1965), na kojoj se koristio svojim »crtežima svjetlom«, te Saponijinih proizvoda (kutija za deterdžent Yeti, zlatna medalja na Monde selection, Pariz 1967). Dobio je prve nagrade na 1. zagrebačkom trijenalu (1955) i izložbi Vizuelne komunikacije (Beograd 1962) te Nagradu Europeo Rizzoli (Milano 1965), a 1980. Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Retrospektive su mu priređene 1977. i 2021. u Zagrebu.

Citiranje:
Vulpe, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65690>.