Wackenroder [va'kənro:dəɹ], Wilhelm Heinrich, njemački književnik (Berlin, 13. VII. 1773 – Berlin, 13. II. 1798). Obrazovan u duhu kasnoga prosvjetiteljstva. U berlinskoj gimnaziji (1786–92) sprijateljio se s J. L. Tieckom. Studirao pravo i arhitekturu. U njegovu se djelu prožimaju oduševljenje antičkom umjetnošću kakvom ju je vidio J. J. Winckelmann i prevrjednovanje staronjemačke kršćanske umjetnosti. Wackenroder i Tieck 1796. anonimno su objavili zbirku priča i umjetničkih meditacija Čuvstvena očitovanja redovnika ljubitelja umjetnosti (Herzensergießungen eines kunstliebenden Klosterbruders), koja je najavila estetiku ranoga romantizma i motiv sukoba modernoga umjetnika i svijeta. Zadatak umjetnika za Wackenrodera je prenošenje gotovo religijski shvaćene transcendencije. Fantazije o umjetnosti za prijatelje umjetnosti (Phantasien über die Kunst, für Freunde der Kunst, 1799), kratki eseji i skice o estetičkim temama, među najznačajnijim su teoretskim tekstovima ranoga romantizma; u njima se Wackenroder i Tieck posebice osvrću na glazbu, koju smatraju univerzalnom umjetnošću. U putopisima i korespondenciji s Tieckom, Wackenroder se pokazao kao intelektualac na razmeđu sentimentalizma, prosvjetiteljstva i ranoga romantizma.
