Wackernagel [va'kəɹna:gəl], Jacob, švicarski jezikoslovac (Basel, 11. XII. 1853 – Basel, 22. V. 1938). Bio je među vodećim indoeuropeistima svojega doba. Studirao klasičnu filologiju, sanskrt i jezikoslovlje u Baselu, Göttingenu i Leipzigu. Od 1879. profesor grčkoga jezika i književnosti u Baselu, od 1902. profesor poredbenoga jezikoslovlja u Göttingenu te 1915–36. u Baselu. Napisao važna djela o gramatici grčkog jezika i studije o sintaksi. Svoja poredbenojezikoslovna istraživanja povijesti jezika temeljio je na ekscerpiranju podataka iz izvornih tekstova, a ne rječnika i gramatika. Najvažnije mu je djelo Staroindijska gramatika (Altindische Grammatik, 1896). Osobito su važni njegovi prinosi poredbenoj sintaksi: Predavanja o sintaksi s osobitim osvrtom na grčki, latinski i njemački (Vorlesungen über Syntax mit besonderer Berücksichtigung von Griechisch, Lateinisch und Deutsch, I–II, 1920–24).
