Węgierski [vẽg’e'rsk’i], Tomasz Kajetan, poljski književnik (Śliwno, 1756 – Marseille, Francuska, 11. IV. 1787). Polazio varšavski Collegium Nobilium. Od 1775. službenik Stalnoga vijeća, najvišeg administrativnoga tijela Poljske Republike nakon prve diobe zemlje (1772). Sudionik »objedâ četvrtkom« na kojima su se, pod patronatom kralja Stanislava II. Augusta Poniatowskoga, okupljali istaknuti prosvjetitelji. Libertin i ateist, pisao je satire i pamflete, zbog kojih je naposljetku morao napustiti zemlju (1779). Boravio je u Italiji, Francuskoj, 1783. na Martiniqueu (o čem je ostavio vrijedne etnografske zapise), u SAD-u i Engleskoj. Na kartaškim igrama zaradio velik imetak. Potkraj života boravio u Francuskoj na liječenju. U najznačajnijem onodobnom poljskom časopisu Zabawy Przyjemne i Pożyteczne objavljivao satire, prigodne pjesme, basne i epigrame te 1784. i herojsko-komični antiklerikalni spjev Orgulje (Organy). Prevodio Voltairea, Montesquieua, J.-J. Rousseaua, J.-F. Marmontela.
