Weil [vajl], Jiří, češki književnik (Praskolesy u Hořovic, 6. VIII. 1900 – Prag, 13. XII. 1959). Pripadao avangardnom naraštaju (»Devětsil«), koji se afirmirao nakon I. svjetskoga rata. Prijevodima, reportažama i književnopovijesnim pregledima posredovao je 1920-ih češkoj kulturnoj javnosti dosege sovjetske kulture i književnosti. Zbog kritičkoga distanciranja od staljinskih procesa 1930-ih bio je izbačen iz KP Čehoslovačke; nakon II. svjetskoga rata pridonio je osvjetljavanju holokausta i sudbine europskih Židova. U beletriziranim reportažama prikazao je povijesno-politički fenomen boljševizma, a u romanima i pripovijetkama, s elementima kafkijanskoga apsurda, neizvjesnu i upitnu budućnost čovječanstva. Značajniji romani: Moskva – lomača (Moskva – hranice, 1937), Makanna, otac čudesâ (Makanna, otec divů, 1945), Život sa zvijezdom (Život s hvězdou, 1949), novela Na krovu je Mendelssohn (Na střeše je Mendelssohn, 1960).
