Weiner [va'jner], Richard, češki književnik (Písek, 6. XI. 1884 – Prag, 3. I. 1937). Pjesnik, prozaik, novinar, publicist i prevoditelj; pripadao je drugom naraštaju češke moderne. U književnosti se javio profinjenom impresionističkom lirikom. Potkraj 1920-ih, u suprotstavljanju ludizmu poetističkoga pjesništva, objavljivao je stihove ispunjene apsurdom, snovidnim vizijama, neologizmima, arhaizmima i paradoksima, pri čem prevladavaju teme kozmičkoga usuda čovjeka, smrti i sna. Tim se značajkama svrstao među češke preteče nadrealizma. U ekspresionističkim pripovijestima kafkijanskoga ozračja prikazao je likove opterećene iracionalnom krivnjom i slutnjama katastrofe. Utjecao je na potonje češko pjesništvo, posebno Skupinu 42. Zbirke pjesama: Ptica (Pták, 1913), Nasmiješeno odricanje (Usměvavé odříkání, 1914), Mnoge noći (Mnoho noci, 1928), Mrtva priroda s ćukom, herbarijem i kockama (Zátiší s kulichem, herbařem a kostkami, 1929); zbirke priča: Ravnodušni gledatelj i druge proze (Netečný divák a jiné prózy, 1917), Grimasa (Škleb, 1919), Ranarnik kupališta (Lazebník, 1929), Istinska igra (Hra doopravdy, 1933).
