Wężyk [wẽ'žɨk], Franciszek, poljski književnik (Witulin, 7. X. 1785 – Krakov, 2. V. 1862). Studirao pravo u Krakovu; član prosvjetiteljskoga Društva prijatelja znanosti i predsjednik Krakovskoga znanstvenog društva. Zastupnik u Sejmu, politički aktivan i tijekom ustanka u studenome 1831. Premda klasicist, u raspravi O dramskoj poeziji (O poezji dramatycznej, 1821–22., u cijelosti tiskanoj 1878) slavio je umijeće W. Shakespearea, F. Schillera i P. Calderóna de la Barce te podupirao A. Mickiewicza u polemikama romantičara i varšavskih klasicista. Preveo Sofoklova Kralja Edipa i Vergilijevu Eneidu, pisao ode, povijesne romane i tragedije, među kojima je najveći kazališni uspjeh postigao s Glińskim (izvedba 1810; objavljeno 1821).
