Begović, Božena, hrvatska književnica, prevoditeljica i kazališna djelatnica (Split, 18. III. 1901 – Zagreb, 10. VI. 1966). Glumačku akademiju pohađala je u Beču (Akademie für Musik und darstellende Kunst, 1916–19) te je djelovala kao glumica i književnica u Beču, Steyru i Dubrovniku prije dolaska u Zagreb 1923., gdje je nastupila u HNK-u kao Blanche u Svadbenom letu svojega oca Milana. Glumu je zbog bolesti napustila već 1924. te se posvetila književnom, dramaturškom, režijskom i kazališnom radu; vodila je Dubrovačko pozorišno društvo te napisala libreto za baletnu pantomimu Tadeusza Sygietyńskoga Faunova noć (Spätnachtmittag eines Fauns, Narodno gledališče, Ljubljana, 1925). U Zagrebu od 1929. živi, u materijalno teškim prilikama, od pisanja feljtona (mahom za zagrebačke novine na njemačkom jeziku) i kazališnih kritika te prevođenja s francuskoga i njemačkoga, a potom je zaposlena od 1931. do 1945. kao tajnica u HNK-u, gdje su joj izvedene drame suvremene tematike Između jučer i sutra (1935) i Lampioni (1937), a njezina dramatizacija romana Selme Lagerlöf Saga o Gösti Berlingu izvedena je u Narodnom pozorištu u Skoplju 1941. Pjesme, nastale pod dojmom njemačkoga simbolizma, ali i socijalne tematike, objavljuje u većini hrvatskih književnih časopisa te u zbirci O životu (1939). Suosnivačica je i prva tajnica Društva hrvatskih književnica (1938–1941) i suurednica njegova Almanaha (1938–39). Tijekom II. svjetskog rata ne objavljuje, a potom je u HNK-u ravnateljica Drame 1945–46. te dramaturginja 1946–1950. Suosnivačica je i od 1950. do umirovljenja 1953. direktorica Zagrebačkoga pionirskog kazališta (danas Zagrebačko kazalište mladih), gdje piše šest igrokaza za djecu. Na njemački je prevodila hrvatsku poeziju i drame, napose djela Miroslava Krleže (lirika, drame, roman Banket u Blitvi). Izbor iz djela skupljen joj u knjizi Stih – Proza – Teatar (1974). U kulturnoj je memoriji upamćena kao prva spikerica Radio Zagreba (1926–27).
