Wyka [v'ka], Kazimierz, poljski književni kritičar i književni povjesničar (Krzeszowice, 19. III. 1910 – Krakov, 19. I. 1975). Studirao polonistiku u Krakovu, usavršavao se u Belgiji i Francuskoj. Bio je profesor na Jagiellońskom sveučilištu u Krakovu; II. svjetski rat proveo u rodnom mjestu. Bio je glavni urednik časopisa Twórczość (1945–50) i suosnivač Instituta za književna istraživanja Poljske akademije znanosti; zastupnik u Sejmu (1952–56). Pod utjecajem nazora C. K. Norwida i S. Brzozowskoga, pisao je o modernističkoj poljskoj prozi (Granica romana – Pogranicze powieści, 1948). Snažno je utjecao na formiranje »krakovske kritičke škole« (J. Błoński, L. Flaszen, A. Kijowski) 1950-ih. Kao književni povjesničar isticao je metodološku važnost pojma književne generacije. Autor je kanonskoga djela Poljski modernizam (Modernizm polski, 1939; 1959).
