Zacconi [ʒak:o:'ni], Lodovico, talijanski glazbeni teoretičar (Pesaro, 11. VI. 1555 – Fiorenzuola di Focara, 23. III. 1627). Augustinski redovnik, učio je glazbu i teologiju unutar reda. Djelovao kao pjevač, orguljaš, propovjednik i činovnik u Veneciji, Padovi, Grazu, Münchenu, Pesaru, na Kreti i dr. Najvažnije Zacconijevo djelo, Glazbena praksa (Prattica di musica, I–II, 1592–1622), sveobuhvatna je rasprava o pravilima za pjevanje menzuralne polifonije i improviziranoga kontrapunkta te je važno svjedočanstvo izvedbene prakse kasnorenesansne glazbe. Skladao je kanone, a ricercari i druge skladbe izgubljeni su mu.