struka(e):
Zeller, Eduard
njemački filozof
Rođen(a): Kleinbottwar, 22. I. 1814.
Umr(la)o: Stuttgart, 9. III. 1908.

Zeller [cɛ'ləɹ], Eduard, njemački filozof (Kleinbottwar, 22. I. 1814Stuttgart, 9. III. 1908). Profesor teologije u Bernu i Marburgu (od 1849) te filozofije u Heidelbergu (od 1862) i Berlinu (od 1872). Smatrajući da je predmet filozofije zbiljski svijet, naglašavao je neraskidivu vezu između filozofije u njezinu spekulativnom (hegelovskom) smislu i izravne prakse. Zbog toga čisto logičke kategorije ne mogu pokriti cjelokupno bogatstvo zbiljskoga života. Stupnjevi povijesnoga razvoja stoga ne podliježu logičkim momentima samorazvoja ideje ili apsolutnoga duha, kao što je to mislio Hegel, već prije svega onim zakonitostima koje u svojem razvoju određuje povijest kao horizont ozbiljenja općečovječanske umnosti. Zagovarajući povratak I. Kantu, držao je da se Kantova spoznajna teorija mora kritički prispodobiti suvremenim uvidima. Najvažnije mu je djelo Filozofija Grka (Philosophie der Griechen, I–III, 1844–52), još uvijek najiscrpniji udžbenik toga područja, u kojem je temeljito analizirao izvore grčkog mišljenja. Pripadao je tzv. tübingenskoj teološkoj školi i osnovao glavno glasilo toga smjera, koje se bavilo kritičkim proučavanjem ranokršćanskih tekstova. Ostala djela: Studije o Platonu (Platonische Studien, 1839), O zadaći filozofije i njezinu položaju prema ostalim znanostima (Über die Aufgabe der Philosophie und ihre Stellung zu den übrigen Wissenschaften, 1868), Povijest njemačke filozofije od Leibniza (Geschichte der deutschen Philosophie seit Leibniz, 1872).

Citiranje:

Zeller, Eduard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zeller-eduard>.