struka(e):

zen (zen-budizam) (jap. < kin. chan < sanskrt. dhyāna: usredotočenje, meditacija), japanska budistička škola po kojoj se duh ili bit budinske naravi doseže prosvjetljenjem, a postiže se meditacijskom samodisciplinom. Utemeljio ju je 520. u Kini indijski redovnik/učenjak Bodhidharma (japanski Daruma), a u svoja dva ogranka (južna i sjeverna škola) dala je velik broj učitelja zena. Prema zenskomu nauku budinstvo ili moć prosvjetljenja prisutno je u svakom čovjeku, ali zbog neznanja leži uspavano. Za njegovo probuđenje nije bitna molitva, kult ili studij svetih tekstova, nego religijska praksa iznenadnoga prekidanja ograničenja što ih nameće svakodnevnost misli, a za to je potrebna spoznaja koja se prenosi s učitelja na učenika. Načini prenošenja spoznaja različiti su pa su tako nastale i različite škole. U XIII. st., pod znatnim utjecajem daoizma, zen je zaslugom Eisaia (utemeljitelja škole rinzai) i Dōgena (učitelja škole sōtō) bio uveden u Japan, gdje je za kamakurske (1192–1333) i muromachijske (1336–1573) dinastije dao duhovnu podlogu sveukupnomu životu, a posebno ratničkomu staležu (samuraji). Pod zaštitom samuraja ustrojen je redovnički vjersko-estetski sustav samostana (japanski gosan: pet planina; samostani su se izvorno osnivali na planinama) u Kyotu i Kamakuri. Hramovi su postali središta zenske kulture i umjetnosti, a glavna obilježja zena – spontanost, jednostavnost (sabi), smirenost, osamljenost (wabi) – utjecala su na kaligrafiju, slikanje tušem (zen-slikarstvo), ukrašavanje cvijećem (ikebana), pjesništvo (renga i haiku), dramu (nō), čajnu ceremoniju, mačevanje (kendo) i dr. U edskom razdoblju (1600–1868) sve su nove sljedbe bile zabranjivane; iznimka je bio nauk ōbaku-zena (nadnaravnost buddhe i bodhisattve, nauk o praznini) kineskoga učitelja Ingena (1592–1673). Izvan Japana zen se javlja u različitim oblicima i metodama meditacije, a znatno je prisutan i u zapadnjačkoj psihoterapiji; najpoznatiji je i najpopularniji oblik japanskoga budizma.

Citiranje:

zen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zen>.