Ziehen [ci:'ən], Theodor, njemački psiholog i filozof (Frankfurt na Majni, 12. XI. 1862 – Wiesbaden, 29. XII. 1950). Bio profesor psihijatrije u Jeni, Utrechtu, Halleu i Berlinu te filozofije u Halleu. U spoznajnoj teoriji pozitivist, blizak Avenariusovu empiriokriticizmu; iako svijest svodi na fiziološke procese u mozgu, drži da je psihično (koje on kao izravno doživljeno zove »gignomene«) jedina spoznaji pristupačna realnost. Te gignomene dijeli na osjete i predodžbe. U estetici zastupa mišljenje da između elementarnih osjetnih i najviših umjetničkih užitaka postoji samo stupnjevna, a ne bitna razlika. Umjetnosti se dijele na one kod kojih predodžbeni i sadržajni čimbenici ne igraju nikakvu ulogu i na one kod kojih predodžbeni elementi izravno utječu na osjećaj užitka. Prve naziva »imedijatnim«, druge »medijatnim«. Glavna djela: Psihofiziološka spoznajna teorija (Psychophysiologische Erkenntnistheorie, 1898), O općim odnosima između mozga i duševnoga života (Über die allgemeinen Beziehungen zwischen Gehirn und Seelenleben, 1902), O sadašnjem stanju spoznajne teorije (Zum gegenwärtigen Stand der Erkenntnistheorie, 1914), Osnove filozofije prirode (Grundlagen der Naturphilosophie, 1922), Predavanja iz estetike (Vorlesungen über die Ästhetik, I–II, 1923–25).
