Zinovjev (Zinov’ev) [z’ino'v’if], Grigorij Jevsejevič (Evseevič; pravo ime Ovsej-Geršen Aronovič Radomiljski), sovjetski političar (Jelizavetgrad, danas Kirovograd, Ukrajina, 23. IX. 1883 – Moskva, 25. VIII. 1936). Od 1901. član Ruske socijaldemokratske radničke partije, na njezinu II. kongresu priključio se boljševicima. Godine 1905. bio je izabran u Petrogradski komitet; nakon ugušenja revolucije uhićen i protjeran. Emigrirao u Veliku Britaniju; 1907. izabran za člana CK. Za I. svjetskog rata bliski suradnik V. I. Lenjina, sudjelovao je u radu Zimmerwaldske konferencije, a u travnju 1917. vratio se s Lenjinom u Rusiju. Nakon Veljačke revolucije 1917., u Petrogradu je s L. B. Kamenjevom i ostalima istupao protiv Lenjinova prijedloga za oružani ustanak (revoluciju). Predsjednik izvršnoga komiteta Komunističke internacionale 1919–26. Za Lenjinove bolesti (od 1922) s Kamenjevom i J. V. Staljinom činio je vladajući trijumvirat koji se politički obračunao s L. Trockim. Nakon razilaženja sa Staljinom (1925), s Kamenjevom i Trockim pokušao se suprotstaviti Staljinu, 1926. bio uklonjen sa svih dužnosti, a 1927. isključen iz komunističke partije. Ponovno je primljen u partiju 1928. i isključen 1932. Za Staljinovih čistki (1936), optužen je za pripremanje akcija protiv sovjetske vlasti i za služenje stranim silama te smaknut.
