STRUKE:

Bellarmino, Roberto, sv.

Bellarmino [bel:armi:'no], Roberto, sv., talijanski katolički teolog, crkveni naučitelj (Montepulciano, Siena, 4. X. 1542Rim, 17. IX. 1621). Nećak pape Marcela II., isusovac, studirao u Rimu; profesor i propovjednik u Louvainu, profesor polemičke teologije u Rimskom kolegiju. Rektor istog učilišta od 1592. i provincijal Napuljske pokrajine od 1594., kardinal 1599., nadbiskup Capue (1602–05), a nakon toga do smrti u papinskoj kuriji. Sudjelovao u reformi kalendara pape Grgura XIII., u izdavanju djela sv. Ambrozija, u ispravcima latinskih prijevoda Biblije (Vulgata); procjenjivao postavke G. Bruna i sudjelovao u procesu protiv G. Galileija, nastojeći ga pomiriti s Crkvom; posredovao u sporu između Svete Stolice i Venecije, Svete Stolice i engleskoga kralja Jakova I. i sl. Plodan teološki i asketski pisac; najpoznatije mu je djelo Rasprave o prijeporima kršćanske vjere protiv heretika ovoga doba (Disputationes de controversiis Christianae fidei adversus huius temporis haereticos, I–III, 1586–93); druga važnija djela Kršćanski nauk (Doctrina Christiana), Umijeće dobre smrti (L’arte di ben morire). Hrvatski prijevodi njegova Kršćanskog nauka bili su vrlo rašireni u nas do XIX. st. God. 1611. Bellarmino je primio ispovijest vjere prvoga ujedinjenog (unijatskog) biskupa u Hrvatskoj Simeona Vratanje.

Citiranje:
Bellarmino, Roberto, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6753>.