TRAŽI DALJE:
STRUKE:

žbuka

žbuka, građevni materijal, smjesa vode, pijeska ili drugog agregata i veznoga sredstva (→ mort) kojom se prekrivaju (žbukaju) zidovi i stropovi kako bi se nakon njezina očvrsnuća postigla ravna površina. Žbukanje ima višestruku namjenu. U tehničkom smislu, žbukom se omogućuje bojenje zida ili lijepljenje tapeta, zaštićuju se zid i pročelje od atmosferilija, oštećenja i vlage, a poboljšavaju se akustična i toplinska svojstva zida; u higijenskom smislu, zatvara se nepravilnost reškâ i spojeva, omogućuje lakše čišćenje i održavanje zida te sprječava uvlačenje kukaca; u estetskom smislu, oblikuje se zidna ili stropna ploha u skladu s arhitektonskim izrazom građevine. Žbuka se obično nanosi strojno ili ručno u dva do tri sloja, pri čem je donja ili gruba žbuka debljine 1,5 cm podloga za gornju ili finu žbuku. Ako je površina zida nejednolika, polaže se na rabic pletivo, trstiku, bakulu itd. Prema sastavu morta žbuka može biti vapnena, sadrena, sadreno-vapnena, cementna, cementno-vapnena (produljena), plemenita, kamena, plastična, termoizolacijska (s lakim agregatom, npr. zrncima plovučca, ekspandiranoga polistirena) itd., a prema izgledu i površini glatka vapnena, sadrena ili cementna, ličena hrapava, oštra, gruba, štrcana, strugana, sgraffito, sadreni štuk, umjetni mramor itd. Neke se vrste žbuka udomaćeno nazivaju njihovim trgovačkim nazivima, npr. hirofa ili terabona.

Citiranje:
žbuka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67648>.