struka(e):

žitarice (cerealije), skupina jednogodišnjih biljaka iz por. trava (Poaceae): pšenica, raž, ječam, zob, tritikale, kukuruz, riža, proso, sirak i heljda (iz por. Polygonaceae). Heljda se svrstava u žitarice zbog slična načina korištenja ploda.

Na osnovi morfoloških i biol. obilježja žitarice se dijele na dvije skupine: prave ili strne žitarice (potpor. Pooideae) i prosolike žitarice (potpor. Panicoideae). U prave ili strne žitarice svrstavaju se pšenica, raž, ječam, zob i tritikale. To su biljke umjerene klime, a uzgajaju se kao ozimine i jarine (→ jari usjevi), ali sa znatnim razlikama u pogledu ozimosti. U prosolike žitarice ubrajaju se kukuruz, riža, sirak i proso. To su biljke tople klime, a uzgajaju se kao jari usjevi. Toj skupini pripada i heljda, iako se ona prema zahtjevima u pogledu agroekoloških uvjeta svrstava u biljke umjerene klime i ima samo jare forme. Prave žitarice biljke su dugoga dana s manjim zahtjevima za toplinom i svjetlošću. Prosolike žitarice biljke su kratkoga dana s većim zahtjevima za toplinom i svjetlošću. Prave žitarice trebaju više vlage (imaju veći transpiracijski koeficijent), a prosolike trebaju manje vlage i otpornije su na sušu (osim riže).

Kemijski sastav zrna žitarica (%)

Žitarica Sirove bjelančevine Nedušične
ekstraktivne tvari
Celuloza Masti Mineralne tvari
pšenica meka 9,6–16,0 63,8–79,9 1,9–3,0 1,5–1,9 1,7–1,8
pšenica tvrda 16,0–25,2 60,0–77,4 2,0–3,0 1,6–1,9 1,7–1,8
raž 10,5–13,1 76,9–81,2 2,0–2,2 1,8–2,0 1,9–2,4
ječam 9,6–12,2 69,3–77,2 4,2–5,2 2,3–2,5 2,4–3,1
zob 9,6–12,6 56,0–68,5 10,0–11,5 5,0–6,0 3,0–3,4
kukuruz zuban 8,8–13,5 67,9–75,7 2,0–2,6 3,5–5,6 1,0–2,0
kukuruz tvrdunac 7,7–14,8 63,0–83,0 2,0–2,6 3,3–6,9 1,0–2,0
kukuruz mekunac 9,6–12,2 71,5–82,7 2,0–2,8 4,5–6,3 1,0–2,0
kukuruz kokičar 10,4–14,6 62,2–71,8 2,0–3,0 3,8–5,3 1,0–2,0
riža (neoljuštena) 7,2–7,6 72,0–75,0 10,0–11,8 1,6–2,2 5,4–5,9
sirak 8,8–13,4 79,2–83,0 1,5–1,6 3,2–3,5 1,6–1,8
proso 11,0–13,6 65,0–69,8 1,0–3,0 3,0–4,0 2,0–3,0
heljda 10,8–13,1 67,0–71,0 12,5–13,1 1,5–1,6 2,6–2,9

Plod je žitarica zrno ili pšeno. Zrno je nekih žitarica sraslo s pljevicama (ječam, riža) ili ga one samo obavijaju (zob). Takva se zrna nazivaju pljevičastima, za razliku od zrna koja tijekom žetve ispadaju iz pljevica, a nazivaju se golima (pšenica, raž). Kem. sastav zrna žitarica ovisi o vrsti, sorti, agroekološkim uvjetima uzgoja i tehnologiji proizvodnje, os. gnojidbi. U zrnima svih žitarica prevladavaju tzv. nedušične ekstraktivne tvari (ugl. škrob, zatim bjelančevine, celuloza, masti i mineralne tvari) te voda, enzimi i vitamini. Udjel je vode u suhom zrnu (sposobnom za duže skladištenje) oko 14%.

Pšenica (Triticum sp.), uz kukuruz i rižu, najraširenija je žitarica u svijetu. Najvažnija je žitarica za proizvodnju kruha jer se oko 70% svj. stanovništva hrani pšeničnim kruhom. Rodu Triticum pripadaju 22 vrste, od kojih je najraširenija obična ili meka pšenica (T. aestivum). Prinosi pšenice variraju ovisno o području uzgoja i o zemljama. Najviši se prinosi ostvaruju u Europi (Irska 8,1 t/ha, 2007). Najveći su proizvođači pšenice Kina, Indija, SAD i Rusija.

Raž (Secale cereale) uzgaja se najviše u sjev. Europi do 69,5° sjev. geografske širine. Koristi se ugl. za pripravljanje kruha, pogodnoga za prehranu dijabetičara. Upotrebljava se i za stočnu hranu u obliku zrna te kao zelena stočna hrana u smjesi s grahoricom ili stočnim graškom. Najveći su proizvođači raži Rusija, Poljska, Ukrajina, Bjelorusija i Njemačka.

Ječam (Hordeum sativum) vrlo se dobro prilagođava različitim uvjetima uzgoja pa se uzgaja na širokom području. Više se koristi u hranidbi stoke, a manje u prehrani ljudi. Glavna je sirovina za proizvodnju slada u industriji piva. Najveći su proizvođači Rusija, Ukrajina, Njemačka, Kanada i Francuska.

Zob (Avena sativa) raširena je na manjem području u odnosu na ostale žitarice. Uzgaja se u sjev. područjima Europe i planinskim područjima sr. Europe. Koristi se ugl. za hranidbu stoke, a u manjoj mjeri i u prehrani ljudi. Najveći su proizvođači Rusija, Kanada, SAD, Finska i Poljska.

Riža (Oryza sativa) uzgaja se uz natapanje i zahtijeva znatno više ljudskoga rada nego druge žitarice. Osnovna je hrana velikoga dijela stanovništva suptropskih i trop. predjela Azije i Afrike. Rod Oryza sastoji se od 22 vrste, od kojih gosp. važnost imaju obična ili prava riža (O. sativa), raširena u svim područjima uzgoja riže, i O. glaberrima, koja se uzgaja u Africi. Najveći su proizvođači riže u svijetu Kina, Indija i Indonezija. U Europi je najveći proizvođač riže Italija, gdje je 2007. proizvedeno 1,5 mil. t.

Kukuruz (Zea mays) žitarica je koja ostvaruje najviše prinose. U svijetu se kukuruzom svake god. zasije više od 150 mil. ha, a ukupna proizvodnja, ovisno o godini, prelazi 700 mil. t. Glavno je područje uzgoja tzv. kukuruzni pojas u SAD-u, gdje se proizvede više od 40% ukupne svj. proizvodnje. Ostali su veći proizvođači kukuruza Kina, Brazil, Meksiko i Argentina. Prema svojstvima zrna razlikuju se podvrste: zuban, tvrdunac, šećerac, kokičar, škrobni (brašnasti, mekunac), voštani, pljevičar poluzuban i škrobni šećerac. Oplemenjivači su stvorili velik broj hibrida kojima je prinos zrna znatno povećan u odnosu na stare sorte. Uz pravilnu agrotehniku prinosi današnjih hibrida dostižu i 20 t/ha. Kukuruz se najviše koristi za hranidbu stoke, i to kao suho zrno, silaža vlažnoga zrna i silaža cijele biljke. Koristi se i u prehrani ljudi. Od kukuruza se danas proizvodi više od 500 različitih industr. prerađevina. Njegova potrošnja u svijetu, pretežno za hranidbu stoke i kao sirovina za industr. preradbu (etanol), sve se više povećava.

Proso (Panicum sp.) biljka je toplih i sušnih područja. Najviše se uzgaja u Africi (Nigerija, Sudan) i Aziji (Indija), i to vrsta Pennisetum glaucum. U Europi se uzgajaju obično proso (P. miliaceum) i talijansko proso (P. italicum). Oljušteno zrno koristi se u prehrani ljudi, a neoljušteno u hranidbi stoke.

Sirak (Sorghum bicolor) vrlo je važna žitarica u većem dijelu Afrike i dijelu Azije. Osim za prehranu ljudi, koristi se i za hranidbu stoke, i to kao zelena krma, sijeno ili silaža. Sirak metlaš koristi se za izradbu metli i četaka. Najveći su proizvođači sirka SAD, Indija, Nigerija, Meksiko i Sudan.

Heljda (Fagopyrum esculentum) slabo je zastupljena u odnosu na ostale žitarice. Koristi se u prehrani ljudi kao kaša ili brašno. Zbog duge cvatnje dobra je paša za pčele. Najveći su proizvođači Rusija i Kina.

Povijest i podrijetlo

Žitarice potječu iz različitih krajeva svijeta. Pšenica se iz Azije i juž. Europe raširila na druge kontinente. U Novom svijetu (Amerika, Australija) nije bila poznata do njihova otkrića. Uzgajala se 6500 god. pr. Kr. u Iraku, 6000 do 5000 god. pr. Kr. u Egiptu i Maloj Aziji te 5000 do 4000 god. pr. Kr. u sr. Europi i na Balkanu. Raž potječe iz jugozap. Azije i jugoist. Europe. Kao kulturna biljka bila je poznata potkraj brončanoga doba. U I. i II. st. pr. Kr. uzgajala se na prostoru današnje Ukrajine. Ječam je jedna od najstarijih žitarica. Ima dva glavna (istočnoazijsko i abesinsko) i jedno sporedno (prednjoazijsko) središte podrijetla. U Egiptu se uzgajao prije 6000 do 7000 god., a u Asiriji, Babilonu, Kini i Indiji prije 5000 godina. Uzgajali su ga i stari Grci i Rimljani. Za zob se smatra da potječe iz Europe, Azije i Afrike (Etiopija), ali je u kulturu uvedena u Europi. U divljem stanju raširena je u Južnoj Americi, a kao korov raste u srednjoj i juž. Europi. U Europi se uzgajala 1700 do 1500 god. pr. Kr. Tritikale je stvorio čovjek u XIX. st. križanjem pšenice i raži. Odlikuje se nizom osobina obaju roditelja. O podrijetlu kukuruza postoji nekoliko teorija. Najprihvatljivija je ona prema kojoj je kukuruz podrijetlom iz Srednje Amerike (Meksiko). Vjerojatno ga je Kolumbo nakon povratka iz Amerike donio u Europu (1492) jer je već 1494. u Italiji bio objavljen prvi pisani dokument u kojem se opisuje kukuruz. U Meksiku su nađene i mnogobrojne forme kukuruza; u divljem stanju susreću se biljne vrste bliske kukuruzu – teozinta i gama, koje s kukuruzom daju hibride. Ondje su u iskopinama otkriveni i najstariji ostatci kukuruza, koji potječu iz razdoblja od prije 4500 do 8000 godina. Riža je podrijetlom iz jugoist. Azije. U Kini se uzgajala nekoliko tisuća god. pr. Kr. Za sirak se smatra da je podrijetlom iz sr. Afrike, a proso iz srednje i ist. Azije. Sirak se uzgajao u Africi prije 5000 god., u Kini prije 3000 god., a u sr. Aziji prije 2500 godina. U Europu je uvezen preko Genove i Venecije u XV. st. Proso se za ljudsku prehranu upotrebljavalo u mlađem kamenom dobu. Heljda je podrijetlom iz brdskih područja srednje i sjeveroist. Azije, odakle su ju Mongoli prenijeli u Europu.

Gospodarska važnost

Žitarice su vrlo značajne za prehranu ljudi i stoke, u industr. preradbi, po udjelu u svj. trgovini, po površinama na kojima su zasijane u svijetu, po ukupnoj proizvodnji i genetskom potencijalu za rodnost. Proizvodi od žitarica kao osnovna ljudska hrana za većinu čovječanstva imaju strateški značaj. Žitarice se koriste za proizvodnju brašna, tjestenina, alkohola, piva, a iz klica nekih žitarica dobiva se ulje. Njihova uporaba kao sirovine u industriji vrlo je velika i stalno se proširuje novim asortimanom industr. proizvoda. Slama žitarica, osobito raži, u prošlosti se koristila za pokrivanje kuća i stočnih nastambi. Koristi se kao stelja za stoku te za izradbu predmeta za kućanstvo, za proizvodnju celuloze, ploča i nekih kem. proizvoda.

Žitarice su najvažnije ratarske kulture u poljoprivr. proizvodnji u svijetu. Od ukupno 1,42 mlrd. ha obradivih površina u svijetu (2005), žitaricama je bilo zasijano 687 mil. ha ili 48%.

Najveće površine zasijane su pšenicom, kukuruzom i rižom. Najveći su uvoznici žitarica Japan, Meksiko, Južna Koreja i Španjolska, a najveći izvoznici SAD, Francuska, Kanada, Argentina i Australija.

Površine, prinosi i proizvodnja žitarica u svijetu (2007)

Kultura Površina (tis. ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (tis. tona)
pšenica 217 433 2,79 607 045
raž 6 892 2,28 15 749
ječam 56 609 2,40 136 209
zob 11 952 2,17 25 991
tritikale 3 739 3,36 12 599
kukuruz 157 874 4,97 784 786
riža 156 953 4,15 651 742
sirak 43 795 1,47 64 589
proso 35 836 0,88 31 875
heljda 2 935 0,83 2 461
Ukupno 694 018 2 333 046

Proizvodnja žitarica u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se uzgajaju sve žitarice osim riže. Od ukupnih površina oranica i vrtova (847 000 ha) u 2007. žitaricama je bilo zasijano 558 590 ha ili 66%. Najvažnija je žitarica kukuruz koji se uzgaja na najvećim površinama. U posljednjih 10 god. kukuruz se uzgajao na 300 000 do 400 000 ha, a ukupna godišnja proizvodnja iznosila je od 1,5 do 2,5 mil. t. Prosječni su prinosi kukuruza u Hrvatskoj niski (4,94 t/ha, 2007) s obzirom na to da njegovi hibridi imaju znatno veći potencijal rodnosti te se mogu ostvariti prinosi i do 20 t/ha. Nakon kukuruza, po proizvodnji i površinama na kojima se sije, dolazi pšenica. Ovisno o godini, sije se na 150 000 do 240 000 ha, a ukupna je godišnja proizvodnja od 600 000 do 1 000 000 t. Nakon pšenice, po zasijanim površinama slijedi ječam. Ostale žitarice – zob, raž, tritikale, sirak, proso i heljda – siju se na znatno manjim površinama.

Površine, prinosi i proizvodnja najvažnijih žitarica u Hrvatskoj (2007)

Kultura Površina (tis. ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (t)
kukuruz 288 4,94 1 424 529
pšenica 175 4,64 812 347
ječam 59 3,82 225 265

Genetski potencijal rodnosti domaćih hibrida kukuruza i sorata pšenice i ječma vrlo je visok te se mnogi naši hibridi i sorte uzgajaju i u inozemstvu.

Citiranje:

žitarice. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zitarice>.