Živković, Petar, srpski general i političar (Negotin, 23. I. 1879 – Pariz, 3. II. 1947). Sudjelovao u prevratu 1903. protiv dinastije Obrenović. Osnovao 1911. dvorsku časničku skupinu »Bela ruka« (pandan »Crnoj ruci« D. Dimitrijevića – Apisa). Zapovjednik kraljeve garde (1917), zajedno s regentom Aleksandrom I. Karađorđevićem inspirator i organizator Solunskoga procesa protiv D. Dimitrijevića – Apisa i drugih. Pomogao Aleksandru 6. I. 1929. uvesti osobnu diktaturu, kada je postao predsjednikom vlade i ministrom unutrašnjih poslova (1929–32), a na parlamentarnim izborima 1931. bio je nosilac režimske (i jedine) izborne liste. Ministar vojske i mornarice 1932–33. Osnivač i od 1936. predsjednik Glavnog odbora Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS). U travnju 1941. sa Simovićevom vladom emigrirao u Veliku Britaniju. U emigrantskoj vladi M. Trifunovića 1943. bio ministar bez portfelja, a potom pomoćnik vrhovnoga zapovjednika oružanih snaga Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu. U tom svojstvu pomagao četnike D. Mihailovića. Na procesu protiv D. Mihailovića 1946. kao ratni zločinac osuđen je na smrt u odsutnosti.
