TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Đikić, Ivan

Đikić, Ivan, hrvatski molekularni biolog (Zagreb, 28. V. 1966). Diplomirao (1991) i doktorirao (1997) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1992–97. znanstveni suradnik Medicinskoga centra Newyorškoga sveučilišta. Od 1997. do 2002. bio je voditelj laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovu institutu za istraživanje raka u Uppsali. Od 2002. redoviti profesor na Sveučilištu J. W. Goethe u Frankfurtu; ravnatelj Instituta za biokemiju toga Sveučilišta te Frankfurtskog instituta za molekularne znanosti o životu (od 2009). Izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu (od 2002). Istražuje ulogu signalne bjelančevine ubikvitina u stanici; pokazao je da ta bjelančevina kontrolira mnoge procese u stanici, npr. popravak DNK, imunološki odgovor stanice, endocitozu, razgradnju proteina, uklanjanje otpadnih proteina i organela te da poremećaj njezine signalne funkcije utječe na nastanak raka, infekcija i neurodegenerativnih bolesti. U suradnji s hrvatskom znanstvenicom Koraljkom Husak 2008. identificirao novi ubikvitinski receptor, bjelančevinu Rpn 13, i upozorio na njegovu ulogu u razvoju tumora i neurodegenerativnih bolesti. Godine 2011. razjasnio mehanizam s pomoću kojega se epitelne stanice crijeva bore protiv infekcije salmonelom, a iste je godine otkrio i novi signalni put važan u regulaciji imunološkoga odgovora i upale. Član je njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 2010) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 2019). Godine 2006. dobio je nagradu Američke udruge za istraživanje raka (AACR) te Europske udruge za istraživanje raka (EACR), 2010. njemačku nagradu »Sir Hans Krebs«, a dobitnik je i drugih međunarodnih priznanja.

Citiranje:
Đikić, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 22. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68157>.