Harnoncourt [ha'rnõku:r], Nikolaus, austrijski violončelist, violist i dirigent (Berlin, 6. XII. 1929 – St. Georgen im Attergau, 3. III. 2016). Violončelo je studirao na Konzervatoriju u Grazu i na Sveučilištu za glazbu u Beču. Od 1952. do 1969. bio je član Bečke filharmonije. God. 1953. osnovao je ansambl za ranu glazbu Concentus musicus Wien. Od 1970. dirigirao u velikim europskim opernim kućama (Milano, Beč, Amsterdam, Hamburg, Zürich). Posebno se istaknuo povijesno osviještenim izvedbama djela glazbenoga klasicizma i ranijih razdoblja. Tijekom 1970-ih s redateljem Jean-Pierreom Ponnelleom na nov je način uprizorio Monteverdijeve i Mozartove opere. Od 1972. do 1992. bio je profesor na Mozarteumu u Salzburgu, a od 1983. član Kraljevske švedske akademije u Stockholmu. Dobitnik je mnogih istaknutih nagrada, a svoj repertoar snimio je na ovećem broju nosača zvuka. Objavio je nekoliko knjiga: Glazba kao govor zvuka (Musik als Klangrede, 1982), Glazbeni dijalog (Der musikalische Dialog, 1984), Što je istina? (Was ist Wahrheit?, 1995), Dijalozi s Mozartom (Mozart Dialoge, 2005), Tonovi su više od riječi (Töne sind höhere Worte, 2007) i dr.
