Đinđić, Zoran

Đinđić, Zoran, srpski filozof i političar (Bosanski Šamac, 1. VIII. 1952Beograd, 12. III. 2003). Studij filozofije završio je u Beogradu (1974); od 1977. boravio u Njemačkoj, gdje je 1979. doktorirao u Konstanzu. Od 1986. radio u beogradskom Centru za filozofiju i društvenu teoriju, a 1989. bio je izabran za izvanrednog profesora na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Zauzimao se za demokratsku transformaciju Jugoslavije i uvođenje višestranačja u Srbiji te je 1990. bio jedan od osnivača (»obnovitelja«) Demokratske stranke (1994–2003. bio je njezin predsjednik), oporbene vladajućem režimu S. Miloševića. Godine 1997. bio je gradonačelnik Beograda. Bio je u vodstvu koalicijske Demokratske opozicije Srbije, koja je pobijedila na izborima potkraj 2000; za premijera je izabran 25. I. 2001. Pokušao je reformirati i modernizirati Srbiju (zaslužan je za Miloševićevo izručenje Međunarodnomu kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju), te je došao u sukob s radikalnim nacionalističkim krugovima. Ubijen je u atentatu. Glavna djela: Jesen dijalektike (1987), Jugoslavija kao nedovršena država (1988), Subjektivnost i nasilje (2012).

Citiranje:
Đinđić, Zoran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69343>.