Benn, Gottfried

ilustracija
BENN, Gottfried

Benn [bεn], Gottfried, njemački pjesnik i esejist (Mansfeld, 2. V. 1886Berlin, 7. VII. 1956). U svoje doba napadan iz posve oprečnih svjetonazornih tabora, danas je jedan od klasika moderne njemačke lirike, uz G. Trakla najpoznatiji predstavnik ekspresionizma. Prekoračuje granice poetskih konvencija, napose u ranim pjesmama, npr. u zbirkama Morgue (1912), Sinovi (Söhne, 1913), Meso (Fleisch, 1917) i Ruševine (Schutt, 1924). Zbilja je na izazovan način prikazana motivima tzv. estetike ružnoće. Svijet bolnica, mrtvačnica, velegradske pustoši uvodi na drastičan način u stihove u kojima se i stilski očituje kaos moderne zbilje: medicinsko nazivlje (Benn je bio liječnik) miješa se s rječnikom drugih znanosti, a klasični citati stapaju s vulgarnostima ulice. Protutežu tvore pjesme koje zazivaju žudnju za iskonskim životom daleko od suvremene zbilje, magičnu ljepotu dalekih južnih krajolika. Voljna je potka te lirike ekstaza. Potkraj 1920-ih Bennov izraz postaje smireniji. Simboli ljudskoga trajanja univerzalna su značenja i traže uporište u mitskoj predaji. Istodobno elegični motiv pjesnikove osame potiskuje književne izazove rane lirike. Za nacizma osuđen na šutnju, Benn se u javnost vraća Statičkim pjesmama (Statische Gedichte, 1948) i drugim zbirkama, kojima postaje uzor mnogim poslijeratnim mladim pjesnicima. Ostajući vjeran osnovnim stečevinama ekspresionizma u metaforici i sintaksi, u tematskom se pogledu sve više priklanja shvaćanju mita i povijesti u Nietzscheovu i Spenglerovu duhu: propadanje civilizacija neizbježivo je kružno gibanje, a trajnost se čovjekova duha očituje napose u snazi umjetničkog izraza: u slici, zvuku i poetskoj riječi. Bennova proza ostvaruje autorovu predodžbu o tzv. apsolutnoj, sintetičkoj prozi, u kojoj spregu eseja i pripovjednih sastavnica vodi potpuna asocijativna sloboda, prožeta jetkom kritikom suvremene civilizacije, ali i sjetnim poniranjem u svijet intimnih iskustava: knjige Mozgovi (Gehirne, 1916), Nakon nihilizma (Nach dem Nihilismus, 1932), Roman Fenotipa (Roman des Phänotyp, 1944), Ptolemejac (Der Ptolemäer, 1949) i dr. Sustavnije zanimanje za Benna u nas počinje 1960-ih: prijevodi se češće pojavljuju u časopisima i antologijama, a 1970. i knjiga Statičke pjesme (prijevod T. i A. Stamać).

Citiranje:
Benn, Gottfried. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6944>.