Makuszyński [makušɨ'ńsk’i], Kornel, poljski književnik (Stryj kraj Lavova, danas Ukrajina, 8. I. 1884 – Zakopane, 31. VI. 1953). Rođen u vojničkoj obitelji; gimnaziju i studij polonistike i romanistike polazio u Lavovu te 1908–10. na Sorbonnei. Uoči I. svjetskoga rata živio u Varšavi, gdje je kao potomak monarhijskoga časnika bio uhićen i interniran u Rusiju. Oslobođen 1915., nastanio se u Kijevu, gdje je imao važnu ulogu u poljskoj zajednici kao čelnik društva poljskih književnika te poljskoga kazališta. Od 1918. u Varšavi, gdje je živio do kraja II. svjetskoga rata, kada se, izgubivši sav imetak za ratnih zbivanja, nastanio u Zakopanu te kao zabranjeni pisac do kraja života bio u društvenoj izolaciji. U književnosti se javio zbirkom pjesama Lov na zvijezde (Połow gwiazd, 1902), no afirmirao se kao prozaist, isprva zbirkama pripovijedaka Vesele stvari (Rzeczy wesołe, 1908), Arapske avanture (Awantury arabskie, 1913), Vrlo čudne bajke (Bardzo dziwne bajki, 1916), O dusima, đavolima i ženama (O duchach, diabłach i kobietach, 1924), potom humorističnim romanima Bezgrješne godine (Bezgrzeszne lata, 1925), O dvojici što su ukrali Mjesec (O dwóch takich co ukradli księżyc, 1928), Krilati dječak (Skrzydlaty chłopiec, 1934). Ostvarivši ponajbolja djela književnosti za mlade humornoga žanra, bio je među najčitanijim poljskim piscima do II. svjetskoga rata. Najistaknutiji je poljski prozni humorist u međuratnom razdoblju.
