Kampanija (talijanski Campania [kampa:'nia]), regija u južnoj Italiji između Apenina i Tirenskoga mora; 13 671 km², 5 624 420 st. (2021). Sastoji se od metropolitanskog područja Napulja i pokrajina Avellino, Benevento, Caserta i Salerno; druga je najnapučenija regija Italije (411,4 st./km²) poslije Lombardije. Obala je vrlo razvedena, sastoji se od nekoliko dubokih zaljeva od kojih su najveći, Napuljski i Salernski, međusobno odvojeni poluotokom Sorrentom. Vanjski rub Napuljskoga zaljeva djelomično zatvaraju Kampanijski otoci kojima pripadaju Ischia, Capri, Procida, Vivara i Nisida u Tirenskome moru. Oko 75% ukupne površine regije brdovito je ili brežuljkasto; sjeveroistočni i jugoistočni prostor unutrašnjosti zatvaraju južni Apenini (Miletto, 2050 m). Vulkanski pojas Flegrejskih polja (talijanski Campi Flegrei) i Vezuva (1281 m), koji u obliku luka okružuju Napuljski zaljev, razdvajaju plodnu nizinu rijeke ;Volturno na sjeveru od nizina rijeka Sele i Sarno. Prevladava sredozemna klima s vrućim ljetom, u najvišim predjelima pod utjecajem planinske. Dolina Benevento u unutrašnjosti i gusto naseljena obalna nizina okosnica su poljoprivredne proizvodnje. Uzgajaju se povrće (rajčica, artičoka), agrumi, bademi i industrijsko bilje (duhan), a na okolnim vulkanskim uzvisinama prevladava maslinarstvo i vinogradarstvo; duž obale ribarstvo. Najveći grad i upravno središte regije Napulj i drugi po veličini Salerno glavna su industrijska i lučka središta Kampanije. Razvijene su petrokemijska, kemijska, farmaceutska, metalna, tekstilna, prehrambena, duhanska industrija; brodogradnja. Bogatstvo kulturno-povijesnih i arhitektonskih spomenika (Napulj, Pompeji, Caserta), mnoge prirodne ljepote (Amalfijska obala, od 1997. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine; Vezuv, Kampanijski otoci) i ugodna klima tijekom cijele godine pridonijeli su razvoju turizma.
