Stasiuk [sta'śuk], Andrzej, poljski književnik (Varšava, 25. IX. 1960). Odustavši od formalne naobrazbe, za vojnoga roka 1980. dezertirao, nakon čega je bio osuđen na zatvorsku kaznu. Sjećanja iz toga doba poslužila su mu za književni prvijenac Hebronski zidovi (Mury Hebronu, 1992), autobiografsko djelo o zatvorskoj zbilji, kojim je postigao međunarodni uspjeh. Kao vrlo plodan autor širokih društvenih i općeljudskih interesa, umješno se okušao u svim književnim žanrovima te je od polovice 1990-ih jedan od najprevođenijih i najnagrađivanijih poljskih književnika srednje generacije. Napose je posvećen temama suvremenoga poljskoga urbanoga mentaliteta (roman Devet – Dziewięć, 1999) te srednjoeuropskom i istočnoeuropskom kulturnom prostoru u doba nakon pada komunizma (eseji u suautorstvu Moja Europa, 2000; putopisni zapisi Na putu za Babadag – Jadąc do Babadag, 2004; roman Taksim, 2009). U svijetu je priznat kao najreprezentativniji književni autor tzv. istočnoeuropske tranzicije i njezina društvenoga naličja. Zahvaljujući prijevodima, i u Hrvatskoj je od početka 2000-ih među najčitanijim stranim autorima.
