struka(e):
Hitchens, Christopher
engleski i američki novinar, publicist, polemičar i kritičar židovskoga podrijetla
Rođen(a): Portsmouth, 13. IV. 1949.
Umr(la)o: Houston, Texas, 15. XII. 2011.

Hitchens [hi'čəns], Christopher (puno ime Christopher Eric Hitchens), engleski i američki novinar, publicist, polemičar i kritičar židovskoga podrijetla (Portsmouth, 13. IV. 1949Houston, Texas, 15. XII. 2011). Otac mu je bio časnik u Kraljevskoj ratnoj mornarici Ujedinjenoga Kraljevstva (Royal Navy) pa je s obitelji odrana puno putovao, te živio u Malti i Škotskoj. Na Oxfordskome sveučilištu (University of Oxford) diplomirao je filozofiju, političke znanosti i ekonomiju. U to je doba bio izrazitih lijevih uvjerenja, družio se za studija 1960-ih s pripadnicima nove ljevice i pristašama trockizma. U Londonu je od početka 1970-ih pisao kolumne, društvene i političke komentare te književne prikaze i druge priloge za tamošnje tjednike i dnevne listove (Times Higher Education Supplement, Evening Standard). U razdoblju 1977–79. radio je kao vanjski dopisnik u novinama Daily Express, 1979–81. u tjedniku New Statesman. Preselio se 1981. u Sjedinjene Američke Države, isprva u New York, a zatim u Washington, gdje je raznorodnim prilozima surađivao u tjedniku The Nation (do 2002). Objavio je 1984. publicističko djelo Cipar (Cyprus), o ulozi imperijalnih sila za državne krize i udara na Cipru 1974., a 1987. knjigu Imperijalna pljačka: neobičan slučaj Elginovih kipova (Imperial Spoils: The Curious Case of the Elgin Marbles), o prijeporu između Grčke i Ujedinjenoga Kraljevstva oko mramornih kipova s friza starogrčkoga hrama Partenona. Javno je, ističući važnost slobode govora i pisanja, branio pisca Salmana Rushdieja, nakon što mu je ajatolah Homeini u veljači 1989. izrekao neopozivu smrtnu osudu (fetvu), zbog navodna bogohuljenja u romanu Sotonski stihovi. U dvama publicističkim ostvarenjima objavljenima 1990. raspravljao je o britanskim i američkim kulturnim i političkim fenomenima (Monarhija: kritika omiljena britanskoga fetiša – The Monarchy: A Critique of Britain’s Favourite Fetish; Krv, klasa i nostalgija: angloameričke ironije – Blood, Class and Nostalgia: Anglo-American Ironies). Od 1992. pisao je čitanu kolumnu za mjesečnik Vanity Fair. U knjizi Misionarski položaj: Majka Terezija u teoriji i praksi (The Misionary Position: Mother Teresa in Theory and Practice, 1995) izrazito je oštro osudio javno djelovanje albanske misionarke, smatrajući kako umirućim bolesnicima uskraćuje dostojan medicinski tretman dok, vođena osobnim ambicijama, surađuje s diktatorima i varalicama, u djelu pak Suđenje Henryju Kissingeru (The Trial of Henry Kissinger, 2001) pozabavio se navodnim ratnim zločinima bivšega američkoga državnoga tajnika. Priključio se Richardu Dawkinsu, Danielu C. Dennettu i Samu Harrisu u tzv. ateističkome pokretu s početka 2000-ih, zagovarajući sekularizaciju i racionalizam te prokazujući totalitarnu strukturu (svake) religije, o čem je 2007. objavio svoju najčitaniju knjigu Bog nije velik: kako religija zatruje sve što dotakne (God Is Not Great: How Religion Poisons Everything). Iako se nakon terorističkoga napada u New Yorku 11. rujna 2001. naoko priklonio desnijim političkim opcijama, zapamćen je ponajviše ostao kao živopisna pojava angloameričke intelektualne scene s kraja XX. i početka XXI. stoljeća, lijeve i liberalne provenijencije, britka polemičkoga habitusa, dokazana u mnogobrojnim javnim i TV debatama o političkim i društvenim temama, te kao ustrajan borac za humanistička prosvjetiteljska načela. Ostala djela: Zašto je Orwell važan (Why Orwell Matters, 2002), Prava čovjeka Thomasa Painea: biografija (Thomas Paine’s Rights of Man: A Biography, 2006), memoari Hitch-22: A Memoir (2010), zbirka eseja i društvenih komentara Uvjerljivo: eseji (Arguably: Essays, 2011), Smrtnost (Mortality, posmrtno, 2012), Pa ipak…: eseji (And Yet: Essays, posmrtno, 2015) i drugo.

Citiranje:

Hitchens, Christopher. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hitchens-christopher>.