Stoltenberg [sto'ltənbærg], Jens, norveški političar (Oslo, 16. III. 1959). Sin Thorvalda Stoltenberga, istaknutoga laburističkog političara, ministra vanjskih poslova i suautora plana za okončanje rata u Bosni i Hercegovini (Owen-Stoltenbergov plan). Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Oslu 1987. Laburist, bio je državni tajnik u ministarstvu okoliša (1990–91), ministar industrije (1993–96) i financija (1996–97). Zastupnik u Stortingu 1993–2014., od 1992. bio je potpredsjednik Norveške radničke stranke (DNA). Prvi put je bio norveški premijer od ožujka 2000. do listopada 2001. podnijevši ostavku nakon poraza stranke na izborima u rujnu 2001. Pošto je 2002. postao predsjednik DNA (do 2014), obnovio je stranku koja je pod njegovim vodstvom na izborima u listopadu 2005. ostvarila veliku pobjedu te je Stoltenberg ponovno postao premijer, ostavši na položaju i nakon izbora 2009. Suočivši se sa svjetskom financijskom krizom 2009., rješenje je tražio u investicijskoj politici poticanja inovacija i aktivnoj potpori mladima, pa je Norveška iz krize izišla s najnižom stopom nezaposlenosti. Suočio se i s terorističkim napadima Andersa Breivika u srpnju 2011., u Oslu gdje je od podmetnute bombe ubijeno osam osoba, te na otoku Utøyia gdje je u napadu na omladinski kamp Radničke stranke ubijeno 69 mladih ljudi. Nakon neuspjeha na izborima 2013. napustio je premijerski položaj, a iz aktivne politike u Norveškoj povukao se pošto je u listopadu 2014. postao glavni tajnik NATO-a (ponovno imenovan 2018). Napose angažiran u politici NATO-a prema Rusiji (nakon ruske aneksije Krima 2014) i snaženju ukrajinskih oružanih snaga (izrazitije od početka Rusko-ukrajinskog rata 2022), te primanju novih članica u savez – Crne Gore (2017), Sjeverne Makedonije (2020), Finske (2023) i Švedske (2024). Na dužnosti je bio do listopada 2024. kada ga je zamijenio Mark Rutte. Od 2025. ponovno je ministar financija u norveškoj vladi.
