Paščenko [paʹščenko], Jevgenij (Evgen Mykolaovič), ukrajinski povjesničar i slavist (Vorkuta, Rusija, 9. IX. 1950 – Zagreb, 8. V. 2021). Diplomirao slavistiku u Beogradu i ukrajinsku filologiju u Kijevu gdje je magistrirao 1981. radom o folklorizmu u djelu Vladimira Nazora (tiskan 1983) te doktorirao 1996. radom o ukrajinsko-srpskim književnim i kulturnim vezama u razdoblju baroka (Ukrajinsko-srpske veze u doba baroka: XVII–XVIII. stoljeće – Ukraïnsʼko-serbsʼki zvʹjazky doby baroko: XVII–XVIII st., 2017). U Kijevu je radio kao znanstveni suradnik u Institutu za umjetnost, folklor i etnografiju »Maksym Rylsky« (1977‒88) te kao viši predavač i docent na Filološkom fakultetu (1988‒95); od 1996. zaposlen u ukrajinskom veleposlanstvu u Hrvatskoj, a od 2004. do umirovljenja 2015. predavao ukrajinski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (od 2009. izvanredni profesor). Najviše se zanimao za književne, kulturne i povijesne odnose Hrvatske i Ukrajine, objavivši – uz velik broj studija i članaka (od kojih su neki skupljeni u knjizi Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe, 2010) – monografije o etnogenetskim vezama Hrvata i Ukrajinaca (Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine, 1999., odn. Podrijetlo Hrvata i Ukrajina, 2006; Od Kijeva do Poljica: tragom prastarih migracija, 2010), o Vatroslavu Jagiću (Slavist i imperiji: Vatroslav Jagić između Galicije, Malorusije i Ukrajine, 2010) te Jurju Križaniću (Juraj Križanić i Ukrajina: graditelji europske kršćanske unije, 2015). Ističu se njegove povijesno-dokumentacijske knjige o sudjelovanju hrvatskih vojnika na galicijskom frontu u I. svjetskom ratu (Hrvatski grobovi 1914–1918: Karpati, Galicija, Bukovina, 2016; Tragom hrvatskih domobrana: Istočno bojište 1914–1918, 2018). Priredio je niz knjiga u ediciji Ucrainiana Croatica te je prevodio s ukrajinskoga (Taras Ševčenko).
