struka(e):

Abarid (grčki Ἄβαρις, Ábaris, latinski Abaris), u grčkoj mitologiji Apolonov svećenik hiperborejskoga ili skitskoga podrijetla, čudotvorac koji nikada nije jeo, putujući svijetom s Apolonovom strijelom u ruci (po kasnijoj predaji na strijeli je jahao). Živio je u Krezovo doba (VI. st. pr. Kr.). Prema Platonovu Harmidu liječio je bolesti bajanjem, a po Sudi je žrtvom okajnicom Apolonu spasio sav poznati svijet od kuge. U Sparti je dao sagraditi hram Kore Spasiteljice. Kasnija doba pripisivala su mu djela Skitska proroštva (Σϰυϑιϰοὶ χρησμοί), Brak riječnog boga Hebra (Γάμος Ἕβρου), spjev Apolonov dolazak među Hiperborejce (Ἀπόλλωνος ἄφιξις εἰς Ὑπερβορέους) i proznu Teogoniju. Njegova prepiska s Falaridom također nije autentična. Začetnik legende o Abaridu bio je Heraklid s Ponta u dijalogu Abarid, koji je u Plutarhovo doba (II. st.) bio omiljeno štivo među mladeži. Spominje ga i Hekatej iz Abdere u romansiranoj povijesti Hiperborejci.

Citiranje:

Abarid. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/abarid>.