Ćosić, Stjepan, hrvatski povjesničar (Makarska, 25. III. 1964). Na Filozofskome fakultetu u Zadru 1987. diplomirao je povijest i sociologiju. Doktorirao je 1997. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu tezom Dubrovačko područje od sloma Republike do 1848. Radio je kao profesor povijesti u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama (1988–92), arhivist u Državnom arhivu u Dubrovniku (1992–95), znanstveni suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku (1995–2003) te ravnatelj Hrvatskoga državnoga arhiva u Zagrebu (2003–12). Od 2012. redoviti je profesor na Filozofskome fakultetu u Splitu (ujedno pročelnik Katedre za ranonovovjekovnu i suvremenu povijest), a od 2017. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (dekan 2021). Redoviti član HAZU-a od 2022. Bavi se političkom, kulturnom, intelektualnom i demografskom povijesti Dubrovnika i Dubrovačke Republike (Dubrovnik nakon pada Republike: (1808.–1848.), 1999., Nagrada Grada Dubrovnika; Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi, 2005., s Nenadom Vekarićem, Nagrada za znanost HAZU), te Dalmacije, Hrvatske i BiH od XVIII. do XX. st., kao i arhivističkim temama, napose poviješću kartografije, heraldikom i historijskom geografijom (Ideologija rodoslovlja: Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595., 2015; Hrvatski grbovi: geneza, simbolika, povijest, 2021., s Matom Božićem). Sa Zoranom Grijakom napisao je studiju usporednih intelektualnih i političkih biografija dvojice intelektualaca iz prve polovice XX. st. Figure politike: Lujo Vojnović i Robert William Seton-Watson (2012).
