Bloch [blɔx], Ernst, njemački filozof (Ludwigshafen, 8. VII. 1885 – Tübingen, 4. VIII. 1977). Profesor na sveučilištima u Leipzigu i Tübingenu. Oblikovao je svoju filozofiju u novokantovskome okružju, osobito pod utjecajem Maxa Webera i Georga Simmela. Poslije se približio marksizmu, da bi se svojim opusom i literarnim stilom profilirao kao osebujan ali dosljedan marksistički mislilac. Svojim spisom Duh utopije (Geist der Utopie, 1918) na nov je način artikulirao i produbio ideju utopijskoga. Taj motiv Bloch je shvatio kao jednu od bitnih dimenzija ljudskoga opstanka, koji je bitno nedovršen i otvoren spram novoga i mogućega, a najavljuje se ponajprije u umjetnosti i uopće u čovjekovu duhovnome stvaranju. Sustavnu obradbu toga motiva dao je u trosveščanome spisu Princip nada (Das Prinzip Hoffnung, 1959), nazvanome i »enciklopedijom anticipirajuće svijesti«, u kojem temelj utopijskoga elaborira kao nadu, koja nije tek afekt, nego je utemeljena u bitku samome. Važnija djela: Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo (Naturrecht und menschliche Würde, 1961), Ontologija još-ne-bitka (Ontologie des Noch-Nicht-Seins, 1961), Tübingenski uvod u filozofiju (Tübinger Einleitung in die Philosophie, 1963), Experimentum mundi (1975).
